Šta je zdravstveni fitnes?
Zdravstveni fitnes podrazumijeva skup tjelesnih sposobnosti i karakteristika povezanih sa zdravljem i svakodnevnim funkcionisanjem. U praksi se najčešće razmatraju kardiorespiratorna izdržljivost, mišićna snaga i izdržljivost, fleksibilnost te sastav tijela. Zavisno od potreba osobe, značajni su i ravnoteža te sposobnost izvođenja svakodnevnih pokreta.
Svaka od ovih komponenti pruža drugačije informacije. Kardiorespiratorna izdržljivost važna je za duže trajanje aktivnosti, mišićne sposobnosti za savladavanje opterećenja, a fleksibilnost za izvođenje pokreta u potrebnom obimu. Zbog toga procjena zdravstvenog fitnesa treba obuhvatiti više pokazatelja.
Povezanost tjelesne spremnosti i zdravlja
Posebno mjesto u procjeni zdravstvenog fitnesa zauzima kardiorespiratorna sposobnost. Ona odražava zajedničko djelovanje sistema koji omogućavaju prijenos i iskorištavanje kisika tokom fizičkog napora.
Prema naučnom saopćenju Američkog udruženja za srce, niža kardiorespiratorna sposobnost povezana je s većim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i smrtnosti. Njena procjena može dopuniti tradicionalne pokazatelje rizika i doprinijeti potpunijem razumijevanju zdravstvenog stanja pojedinca. Ross i saradnici, 2016.
Ipak, tjelesna spremnost sama ne može opisati ukupno zdravlje. Dobar rezultat na testu izdržljivosti ne isključuje postojanje bolesti, kao što ni slabiji rezultat sam po sebi ne predstavlja dijagnozu. Dobijene podatke potrebno je razmatrati zajedno s ljekarskim nalazima, zdravstvenom historijom i životnim navikama.
Kako unaprijediti zdravstveni fitnes?
Osnovu njegovog razvoja čini redovna tjelesna aktivnost prilagođena sposobnostima i potrebama pojedinca. Program može uključivati hodanje, vožnju bicikla, plivanje, vježbe s opterećenjem i druge aktivnosti koje osoba može redovno provoditi.
Svjetska zdravstvena organizacija odraslim osobama preporučuje od 150 do 300 minuta aerobne aktivnosti umjerenog intenziteta sedmično ili od 75 do 150 minuta aktivnosti visokog intenziteta, odnosno odgovarajuću kombinaciju. Uz to se preporučuju aktivnosti jačanja svih velikih mišićnih grupa najmanje dva dana sedmično. WHO – preporuke za tjelesnu aktivnost
Ove preporuke predstavljaju opći okvir. Osoba koja tek počinje vježbati može krenuti s manjom količinom aktivnosti i postepeno je povećavati. Svjetska zdravstvena organizacija naglašava da je i manja količina kretanja korisnija od potpune neaktivnosti. Tjelesna aktivnost može biti dio odlaska na posao, kućnih obaveza i slobodnog vremena. WHO – smjernice o aktivnosti i sjedilačkom ponašanju
Procjena i praćenje napretka
Kvalitetno planiranje počinje procjenom početnog stanja. Izbor postupaka procjene zavisi od dobi, zdravstvenog stanja, iskustva i ciljeva osobe. Važno je koristiti postupke koji su primjereni pojedincu i čiji rezultati mogu pomoći u oblikovanju programa vježbanja.
Napredak se može pratiti kroz promjene u rezultatima odabranih testova, ali i kroz svakodnevno funkcionisanje. Lakše obavljanje uobičajenih zadataka, veća sposobnost podnošenja opterećenja i redovnije učešće u aktivnostima mogu biti praktični pokazatelji učinka programa.
Ponavljanje procjene u uporedivim uslovima pomaže da se utvrdi ostvaruju li se postavljeni ciljevi i treba li prilagoditi opterećenje ili sadržaj vježbanja.
Zaključak
Zdravstveni fitnes povezuje tjelesnu spremnost sa zahtjevima svakodnevnog života. Njegova je svrha razvijati i očuvati sposobnosti koje podržavaju zdravlje, funkcionalnost i samostalnost.
Redovna aktivnost, postepeno povećavanje opterećenja i praćenje individualnog napretka čine temelj takvog pristupa. Na taj način vježbanje postaje dugoročno ulaganje u sposobnost vođenja kvalitetnog i aktivnog života.